PRIJE TETOVIRANJA

… važno je znati da morate doći u trijeznome stanju, siti i odmorni. Osobe koje su pod utjecajem droga ili alkohola NE TETOVIRAMO.

Također osobe koje boluju od srčanih mana, dijabetesa, epilepsije, hemofilije, te psiholabilne osobe se prije tetoviranja moraju konzultirati sa svojim liječnikom, u protivnom se tetoviraju na vlastitu odgovornost.

Ako ste još maloljetni možemo vas samo uz odobrenje vaših roditelja tetovirati. To znači da vas jedan od roditelja mora pratiti u salon i osobno dati svoje odobrenje. Telefonski pozivi od prijatelja ili lažni potpisi na papiru ne vrijede!

ODRŽAVANJE TETOVAŽE

Sljedećih tjedan dana tetovažu treba mazati BEPANTHEN mašću 5-6 puta na dan.

Nakon 6 sati skinite najlon, operite tetovažu mlakom vodom i namažite je Bepanthenom. Prije svakog mazanja tetovažu isperite mlakom vodom i gelom za tuširanje, pazite da pH-faktor gela bude 5,5.

Tetovažu posušite mekanim ručnikom i nanesite tanji sloj Bepanthena.

Tetovažu tretirajte na taj način više puta na dan kroz sljedećih tjedan dana.

Dok tetovaža ne zacijeli nosite pamučnu i komotnu odjeću.

Što je više moguće neka tetovaža bude otkrivena na zraku, ali uvijek masna.

Kada tetovaža zaraste, još je neko vrijeme mažite kremama za kožu (Bepanthen losion ili Nivea mlijeko za tijelo).

Ove losione ne koristiti prije nego tetovaža zaraste!

Dok tetovaža ne zaraste pripazite na slijedeće:

Tetovažu ne smijete izlagati suncu, a kada zaraste, ukoliko je tetovaža izložena suncu koristite zaštitnu kremu ili ulje za sunčanje s najjačim zaštitnim faktorom.

Na tetovaži se ne smiju napraviti kraste već tetovaža cijelo vrijeme treba biti masna.

Izbjegavati kupanje u kadi, na moru, bazenima, jezerima, te ne ići u saunu ili solarij.

Na tetovažu ne smije doći prašina, ulje, alkohol, kemikalije i sl.

Ukoliko se pridržavate gore navedenih uputa tetovaža će kada zaraste biti visoke kvalitete, a ukoliko ne, tetovaža može izblijediti, napraviti se strije i ožiljci te je tetovažu potrebno popravljati i više nije one kvalitete koje je mogla biti.

SIGURNO TETOVIRANJE

Mnogi ljudi ne vide razliku od tetoviranja u tattoo studiju i od tzv. tetoviranja na crno (kod prijatelja doma koji ima mašinicu i super tetovira i besplatno je!).

Oni koji se odluče na tetoviranje ”kod prijatelja doma” (u daljnjem tekstu scratcheri) ni približno nisu svjesni koliko je to zapravo skuplje nego tetoviranje u tattoo studiju. U najboljem slučaju tetovirani će samo bolovati od srama na svoje “remek djelo” koje će prije ili kasnije doći prekriti s pravom tetovažom u tattoo studiju ili skinuti kod plastičnog kirurga, a u najgorem slučaju postat će HIV pozitivan, a kasnije oboljeti od AIDS-a (SIDA-e).

Najvažnija stvar kod tetoviranja, važnija i od same artističke i zanatske strane izvedbe tetovaže je sterilizacija i dezinfekcija.
Pod dezinfekcijom se podrazumijeva dezinfekcija radnog prostora, radnih površina i instrumenata koji nisu u direktnom kontaktu s klijentom, te dezinfekcija i održavanje higijene u radnoj prostoriji.

U prostoriji u kojoj se radi ne smije se pušiti te se zrak treba proćiščavati pomoću ionizatora ili ozonizatora zraka, ili provjetravanjem i antiseptičkim sprejevima za dezinfekciju prostora. Također pod u prostoriji treba prati ili nekim jačim dezinfekcijskim sredstvom ili otopinom klora. Radne površine (stolovi i sl.)trebaju biti stakleni, nikako od šupljikastih ili hrapavih materijala zbog toga što se jedino glatki materijali mogu u potpunosti dezinficirat (radi se o mikroorganizmima i mikroskopskim česticama).

Što se tiče sterilizacije, sterilizira se u bolničkom sterilizatoru AUTOKLAVU na temperaturi 131°C pod visokim tlakom minimum 30 minuta. Igle, tube, pincete, medicinsko posuđe i slični alati koji dolaze u neposredan kontakt s krvlju, znojem, limfom, sluznicom i kožom klijenata obavezno se moraju sterilizirati na taj način. Ta metoda sterilizacije je jedina pouzdana i prihvatljiva, izuzev sterilizacije u sterilizatoru na suhi zrak [180 minuta na 180°C] koja je nepraktična za tattooiste zbog toga što prilikom takve sterilizacije igle gube na čvrstoći i razlemljuju se.
Prije sterilizacije neophodno je igle i tube očistiti u ultrazvučnom čistaču; jedini način da se kompletna boja i prljavština izvuku iz najsitnijih pora materijala od kojeg su napravljene tube i igle.

Scratcheri obično ne da ne koriste navedene metode, već niti ne znaju za njih, ili pokušavaju improvizirati ono za što improvizacija ne postoji. Uz sterilizaciju i dezinfekciju potrebno je raditi s jednokratnim potrošnim materijalima: jednokratne rukavice, posudice za boju i sl.

Ukoliko se tetovira na taj način i koriste se prave boje za tetoviranje opasnosti od neke zaraze ili alergije nema, ali ukoliko se tetovira na način scratchera mogućnost da vam se ozbiljno ugrozi zdravlje pa čak i život su više nego velike.

Scratcheri obično teško dolaze do opreme za tetoviranje, jer da bi ju posjedovali trebaju imati registriran salon za tetoviranje, pa koriste kojekakve boje i pigmente koji nisu namijenjeni da bi vam se nalazili pod kožom jer u većini slučajeva sadrže teške metale (živa, nikal, olovo) te uzrokuju alergijske reakcije. Zbog aljkave sterilizacije i dezinfekcije, ili zato što toga uopće niti nije bilo scratcheri mogu prenijeti zasada 22 registrirane bolesti koje se prenose ubodom igle. Među tim bolestima su: sifilis, malarija, tuberkuloza i još mnogo drugih bolesti koje sigurno ne želite dobiti.

Bolest koja se najčešće dobiva tim putem je hepatitis B i C. Virusom hepatitisa B i C zaražen je velik broj ljudi i nemaju simptome bolesti, te niti ne znaju da su inficirani. Oko 25% zaraženih razviju akutni hepatitis, nekih 10% od njih će ostati nosioci virusa. Oni mogu zaraziti druge i postoji rizik od razvijanja kronične bolesti jetre, uključujući kronični hepatitis [aktivni], cirozu i primarni karcinom jetre, a 1-2% će umrijeti od te bolesti. Uz hepatitis najveći problem je AIDS. AIDS se puno teže prenosi ali i dalje postoji mogućnost zaraze a ishod je svima poznat [za one koji ne znaju: smrt u 100% slučajeva]. Za razliku od AIDS-a virus hepatitisa je visoko zarazan. Infekcija se pojavljuje čak ako se malo krvi kao 0,00004ml krvi [0,4 mikrolitara] prenese s jedne osobe u drugu, a to znači da ukoliko se ubodete zaraženom iglom šanse za dobivanje bolesti su 1:5. Što se tiče HIV-a (virus AIDS-a) teže se prenosi iz razloga što je potrebna veća količina zaražene krvi (0,1ml = 2 kapi krvi) nego kod hepatitisa, koja mora biti unesena direktno u organizam. Prema statistikama šanse za dobivanje AIDS-a površinskim ubodom igle su 1:200 izuzev intravenoznog uboda igle injekcije prilikom transfuzije krvi (ukoliko je krv bila zaražena), intravenoznog drogiranja i sl.

Nadam se da vam je ovaj tekst više manje jasan a ukoliko imate još kakvih pitanja ostavite poruku u e-mail ili dođite do tattoo studija.

Izvor: Tattoo Studio Gandalf